Ljubi me, poljubi jer dolazi jesen i padat će kiše, i padat će mrak i biti će hladno, biti će prehladno za nas. Ljubi me, poljubi, nasloni svoj vrat na moje grudi i rukama prođi kroz moju kosu i ostavi trag na mojoj koži.
Neću. Ne želim i ne mogu. Želim ga samo gledati a da on ne vidi mene. Želim odustati. Ne isplati se.
Jedan dan sam sretna zbog svega, drugi dan ne. Ne znam šta mi je ali šta god da je želim da prestane i da nestane. Već sad je hladno i prehladno. Vrati se, ja trebam te ovdje, ja trebam te tu.
Mislim da ga volim.
Komentari (46) On/Off
Kako sam se jutros probudila u sedam ujutro a zaspala oko pet iz istog razloga zbog kojeg sam se i probudila, jedva gledam u ovaj monitor koji me doslovno bode u oči, i previjam se od bolova u trbuhu. Fakjea! Ako išta na svijetu mrzim (osim vezat' marte) onda je to kada ne mogu normalno disat od bolova. Jutros sam trčala do kupaone i za sobom ostavljala tragove krvi po hodniku i stepenicama (bokte pa znam se ja i sama vratit u sobu). Uz sve to još sam uspjela lupit glavom u wc školjku i mislim da će mi ostat trajne psihičke posljedice.
Uglavnom, dok sam brisala jebenu krv sa stepenica sjetila sam se scene iz filma The Runaways. Zbog toga i pišem ovaj post iako bih trebala ležati na krevetu i smišljati neki originalni naćin samoubojstva jer nije da nisam popila već tri različite faking tablete od kojih nijedna ne djeluje. No da, umirat ću u agoniji bola, osim ako ne završim kao Kurt Cobain s količinom heroina u krvi dovoljnom za četiri predoziranja.
I don't give a fuck. Željela bih biti neodgovorna, glupa, nepromišljena, naivna i bezosjećajna. Ne razmišljati o posljedicama, ne odupirati se i probati sve ono dobro i loše što bi život stavio pred mene. Ne brinuti se za budućnost, živjeti za trenutak i umrijeti zbog svoje naivnosti, bezbrižnosti i glupog divljeg ponašanja. Never grow old, never die.
Mama don't cry, I just wanna stay high.
Ne želim više biti učenica s uzornim ponašanjem jer svi znaju da ja to nisam. I ne mogu se suzdržavati. Born to be wild, ne?
Like a true nature child we were born, born to be wild. We have climbed so high, never want to die. Born to be wild.
Glupa sam i boli me kurac, hell yeah!
Komentari (42) On/Off
Sjedim u centru i razmišljam kako je moje najdraže mjesto na svijetu postalo zadnje mjesto na popisu stvari koje volim. Stvari se mjenjaju, prebrzo. Poželim otići odavde, maknuti se od poznatih lica, poznatih ulica, kafića gdje provodimo dane.. Želim pobjeći od lokalnih bendova i zvukova koji dolaze iz njihovih garaža.
Biti na najdražem mjestu na svijetu i osjećati klaustrofobiju.
S drugim ljudima sjediti u drugim kafićima, hodati po drugim ulicama, kroz drugi prozor gledati drugi svijet...
Komentari (34) On/Off
